Ispravno vjerovanje - njegova suprotnost - djela koja poništavaju čovjekov islam

Autor

Uvaženi šejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz, rahimehullah

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Uvod

Najpotpunija zahvala pripada Allahu Jedinom, neka su salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, njegovu porodicu i ashabe.

Imajući u vidu da je ispravno vjerovanje osnova i temelj vjere Islama, smatrao sam da ono bude tema ovog predavanja. Na temelju šerijatskih dokaza iz Kur'ana i Sunneta, svjesni smo da će govor i djela biti primljena kod Allaha samo ako su proizašla kao rezultat ispravnog ubjeđenja i vjerovanja. Dakle, ako je vjerovanje neispravno, neispravni su govor i djela koji proizilaze iz njega. Uzvišeni je u tom kontekstu kazao: "Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam, i vaša su jela njima dozvoljena, i čestite žene vjernice, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadnete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko niječe propise vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na ahiretu, među gubitnicima biti." [El Maida: 5]. / "A tebi i onima prije tebe objavljeno je: "Ako budeš druge Allahu uobožavanju pridruživao tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš međugubitnicima biti." [Ez Zumer: 65]. Mnogo je još ajeta koji potvrđuju ovaj postulat. Kur'an i Sunnet ukazuju da se ispravno vjerovanje sastoji od sljedećeg: vjerovanja u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i vjerovanja da su dobro i zlo Allahova odredba (kader). Ovih šest temelja osnovni su elementi ispravnog vjerovanja, koje je Allah spustio sa Kur'anom, i sa kojim je poslao Svoga poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem. Iz ovih šest osnova grana se sve ostalo u šta smo obavezni vjerovati: pitanja vezana za gajb (nevidljivi svijet) kao i sve ono o čemu su nas obavijestili Allah, dželle še'nuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mnoštvo je dokaza iz Kur'ana i Sunneta koji potvđuju ovih šest osnova. Jedan od tih dokaza je ajet u kojem stoji: "Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku izapadu, nego je pravo dobročinstvo dobročinstvo onih koji vjerujuu Allaha, u ahiret, i u meleke, i u Knjige, i u vjerovjesnike..." [El Bekara: 177]. Još jedan od dokaza jesu riječi Uzvišenog: "Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, ai vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjigeNjegove i poslanike Njegove: "Mi među poslanicima Njegovim nepravimo razliku!" [Bekara: 285]. Također: "O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigukoju On Svome Poslaniku objavljuje i u Knjige koje je objavio prije.A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjigeNjegove, i u poslanike Njegove i u Posljednji dan – daleko je zalutao." [Nisa: 136]. Nadalje, Uzvišeni Allah je kazao: "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebu i na Zemlji?! To je sve uKnjizi, to je, uistinu, Allahu lahko!" [El Hadždž: 70]. Također, veoma je mnogo vjerodostojnih hadisa koji ukazuju na ove osnove. Jedan od njih je poznati hadis kojeg bilježi imam Muslim, a kojeg prenosi vođa pravovjernih, Omer ibn Hattab, radijellahu anhu. U njemu stoji da je Džibril, alejhi selam, došao i upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o imanu, pa mu je odgovorio: "Iman je da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove Poslanike, u Sudnji dan i da je dobro i zlo određeno." (dio iz dužeg hadisa) Bilježe ga Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijellahu anhu. Iz ovih šest osnova vjerovanja grana se sve ono u šta je musliman obavezan vjerovati u pogledu Allaha Uzvišenog, onoga svijeta i drugih tema vezanih za nama nevidljvi svijet.

Vjerovanje u Allaha Uzvišenog

Vjerovanje u Allaha označava vjerovanje da je Allah istinski bog Koji je jedini dostojan obožavanja ili upućivanja ibadeta i da mimo Njega nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja.

Vjerovanje da je On jedini istinski bog dostojan da Mu se čini ibadet mimo svega ostalog, biva zbog toga što je On Stvoritelj robova, što čini dobro prema njima, brine se o njihovoj opskrbi, poznaje sve njihove javne i tajne postupke, te je u stanju da nagradi poslušne i kazni neposlušne. Obožavanje Allaha glavni je razlog stvaranja ljudi i džina. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu. [Ez Zarijat: 56]. "Ja od njih neću nikakvu opskrbu, niti hoću da me oni hrane." [Ez Zarijat: 57]. "Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!" [Ez Zarijat: 58]. Allah je također rekao: "O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prijevas, da biste se se grijeha sačuvali." [El Bekara: 21]. "Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spuštavodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahuortake, a vi znate." [El Bekara: 22]. Uzvišeni Allah poslao je poslanike i objavio knjige s ciljem da se ljudima pojasni ova istina, da se pozovu k njoj i da se upozore na opasnost njene suprotnosti. Uzvišeni Allah kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činite, ašejtana – taguta se klonite!" [En Nehl: 36]. Na drugom mjestu Uzvišeni veli: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:'Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'" [El Enbija: 25]. Također je rekao: "Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji su ajeti usavršeni a potom razjašnjeni, odmudrog i Onog Koji sve u potpunosti zna, da samo Allahu ibadet činite – ja sam vam, doista, od Njega upozoritelj iradosnih vijesti donositelj." [Hud: 1-2]. Suština ovog ibadeta jeste da se izdvoji Uzvišeni Allah u pogledu svega onoga što je propisao ljudima kao način obožavanja, poput: upućivanja dove, straha, nade, namaza, posta, klanja kurbana, zavjetovanja i drugih vrsta ibadeta, i to na način da taj ibadet bude popraćen skrušenošću, željom i strahopoštovanjem, uz potpunu ljubav i poniznost pred Njegovom veličinom. Većina Kur'ana ukazuje na pojašnjenje ovog velikog postulata, a jedan od primjera su riječi Uzvišenog: "U ibadetu Allahu budi, ispovijedajući Mu čistu vjeru. Zar ne, čista vjera pripada samo Allahu!" [Ez Zumer: 2-3]. Drugi primjer jeste ajet u kojem stoji: "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite." [El Isra: 23]. Također, Uzvišeni je kazao: "Molite zato Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko!" [El Gafir: 14]. U dva Sahiha zabilježen je hadis kojeg prenosi Muaz, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Allahovo pravo kod robova jeste da Ga obožavaju i da Mu širk ne čine."

Vjerovanje u sve ono što je Allah propisao i naredio Svojim robovima, u šta ulazi i pet islamskih temelja

Vjerovanje u Allaha obuhvata i vjerovanje u pet ruknova (stubova) islama čijim je izvršavanjem Allah obavezao svakog muslimana, koji ujedno predstavljaju vanjska, vidljiva djela. Ovi stubovi su: 1. šehadet ili svjedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik, 2. izvršavanje pet dnevnih farz namaza, 3. izdvajanje zekata, 4. post mjeseca ramazana i 5. obavljanje hadža onom ko je u mogućnosti. Ovo su ruknovi, stubovi vjere islama, međutim, pored toga ima još farzova (obaveznih djela) koje je Allah propisao u vjeri.

Najvažniji i najveći od ovih ruknova jeste svjedočenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik. Prvi dio šehadeta (la ilahe illallah), podrazumijeva iskreno i čisto upućivanje ibadeta samo Allahu, bez ikakvih primjesa širka, što je ujedno osnovno značenje ovih riječi. Dakle, njihovo značenje jeste da nema istinskog božanstva dostojnog obožavanja mimo Allaha i da sve drugo čemu ljudi upućuju ibadet i što obožavaju, poput ljudi, meleka, džina i tako dalje. To su sve lažna božanstva koja nisu dostojna da budu obožavana. Allah je jedini istinski bog dostojan da Mu se ibadet čini. Uzvišeni je rekao: "To je zato što je Allah - Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole - laž..." [El Hadždž: 62]. Već je objašnjeno da je Allah stvorio ljude i džine zbog ovog najznačajnijeg temelja i da im je naredio njegovo sprovođenje u praksi, te da je s tim ciljem slao poslanike i objavljivao knjige. Stoga, o ovome trebaš dobro razmisliti da bi ti još jasnije bilo stanje u koje su se muslimani doveli zbog nepoznavanja ovog najvećeg i najznačajnijeg temelja. Upravo zbog neznanja o njemu, oni su počeli uz Allaha obožavati druge, te ono što je samo i isključivo Njegovo pravo usmjeravati drugima mimo Njega. Neka nam je Allah na pomoći!

Vjerovanje da je Allah Stvoritelj svih svjetova, da On svima njima suvereno upravlja i kako On želi raspolaže, shodno Svom sveobuhvatnom znanju i moći

Vjerovanje u Allaha Uzvišenog obuhvata i vjerovanje da je On Stvoritelj svega, Upravitelj svega što postoji i da On time raspolaže kako želi shodno Svom neizmjernom znanju, mudrosti i moći. Također, ovdje se ubraja i vjerovanje da je On Vladar i na ovome i na budućem svijetu, da je On Gospodar svih svjetova, te da nema drugog stvoritelja i gospodara mimo Njega. Isto tako, spomenuto sadrži i vjerovanje da je On poslao poslanike i objavio knjige kako bi popravio Svoje robove i njihovo stanje, te kako bi ih pozvao ka onome u čemu je njihov spas i dobro, kako na ovome tako i na budućem svijetu. Zatim, vjerovanje da On u svemu tome nema sudruga, niti partnera, niti Sebi ravnog, kao što kaže Uzvišeni: "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim." [Ez Zumer: 62]. U drugom ajetu stoji: "Zaista je Gospodar vaš Allah Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći dan prekriva i ona ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj naredbi. Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" [El E'araf: 54].

Vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, bez iskrivljavanja njihovog značenja, bez shvatanja da je lišen svojstava, bez zalaženja u kakvoću i bez njihovog poistovjećivanja sa svojstvima stvorenja.

U vjerovanje u Allaha ubraja se i vjerovanje u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, koja su prenesena u Kur'anu Časnom i Sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez njihovog iskrivljavanja, negiranja, bez pitanja o kakvoći i bez poređenja sa stvorenjima. Obaveza je vjerovati u njih onako kako su spomenuta, kao i u njihova jasna i direktna značenja koja su, ustvari, Allahova svojstva onako kako Njemu dolikuje, bez poređenja sa svojstvima stvorenja. Uzvišeni je kazao: "Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći." [Eš Šura: 11] / "Zato s Allahom ništa ne poredite! Allah, doista, zna, a vi ne znate!" [En Nehl: 74] Ovo je vjerovanje sljedbenika glavnog toka islama, ehli sunneta vel džemata, u koje se prije svih ubrajaju ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji ih slijede u dobru. To je vjerovanje koje je prenio imam Ebul Hasen El Eš'ari, rahimehullah, u svojoj knjizi "El mekalat an ashabil-hadisi ve ehlis-sunneh". Također, ovo vjerovanje prenosi se i od drugih učenjaka. Evzai, Allah mu se smilovao, je rekao: "Upitani su Zuhri i Mekhul o ajetima u kojima su spomenuta Allahova svojstva, pa su rekli: 'Prihvatite ih onako kako su navedena sa direktnim značenjem na koje ukazuju.'" Velid ibn Muslim, rahimehullah, rekao je: "Upitani su Malik, Evzai, Lejs ibn Sa'd i Sufjan Es Sevri, rahimehumullah, o ajetima i hadisima u kojima su spomenuta Allahova svojstva, pa su svi odgovorili: 'Prihvatite ih onako kako su navedena sa direktnim značenjem, bez pitanja o kakvoći.'" Evzai, rahimehullah, je kazao: "Govorili smo svojevremeno, dok su mnogi tabi'ini još bili među nama: 'Allah Uzvišeni je iznad Arša i vjerujemo u Njegova svojstva koja su spomenuta u sunnetu.'" Kada je upitan Rabia' ibn Abdurrahman, učitelj imama Malika, Allah im se smilovao, o istivau (uzvisivanje i uzdizanje Allaha Uzvišenog), odgovorio je: "Uzvisivanje je poznato, njegovu kakvoću razum ne može pojmiti, Allah je tako objavio, na Poslaniku je bilo da jasno dostavi, a na nama je da u to vjerujemo." Kada je imam Malik, rahimehullah, upitan o tome, rekao je: "Čin uzvisivanja je poznat, njegova kakvoća je nepoznata (kada se radi o Allahu Uzvišenom), vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o tome je novotarija", potom je rekao čovjeku koji ga je to upitao: 'Ti si loš čovjek', potom je naredio da se udalji od sijela." Slično tome je preneseno od majke vjernika Ummu Seleme, radijellahu anha, a imam Ebu Abdurrahman Ibn Mubarek, rahimehullah, je rekao: "Znamo da je naš Gospodar iznad nebesa, na Svom Aršu, odvojen od Svojih stvorenja." Mnogo je izreka islamskih učenjaka koji se prenose na ovu temu, i nemoguće ih je sve spomenuti u ovome predavanju. Onaj ko želi da se detaljnije upozna neka uzme knjige islamskih učenjaka kao što su:1. Es-sunneh od Abdullaha ibn Ahmeda, 2. Et-Tevhid od imama Ibn Huzejme, 3. Es-sunneh od imama Lalekaija, 4. Es-sunneh od imama Ebu Bekra b. ebi Asima,5. El-Hamevija, odgovor Ibn Tejmije koji sadrži velike koristi, u kojem je pojasnio vjerovanje ehli sunneta, te prenio mnoge izreke i vjersko-racionalne dokaze koji ukazuju na ispravnost vjerovanja ehli sunneta i neispravnost vjerovanja suprotstavljenih strana. Također, njegovo djelo Tedmurija, u kojem je još opširnije pisao o datoj tematici i naširoko pojasnio vjerovanje sljedbenika sunneta, navodeći vjersko-racionalne dokaze. Putem ove knjige odgovorio je suprotstavljenoj strani, čime istina postaje jasnija, a neistina opovrgnuta za svakog onoga koji traga za znanjem, ko ima iskrene namjere i želju da istinu prihvati. Svi oni koji se suprotstavljaju ehli sunnetu u pogledu Allahovih imena i svojstava, na taj način neminovno se suprotstavljaju vjersko-racionalnim dokazima, uz veoma jasnu kontradikciju u pogledu onoga što potvrđuju i negiraju. Kada je riječ o sljedbenicima sunneta, oni potvrđuju sve ono što je Allah Uzvišeni za Sebe u Kur'anu Časnom potvrdio i što je za Njega potvrdio Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom sunnetu, potvrđujući navedeno bez poređenja Allaha Uzvišenog sa stvorenjima, na način da pri tome ne negiraju niti jedno Allahovo ime ili svojstvo.Sa takvim stavom, sačuvali su sebe kontradiktornosti i postupili su u skladu sa svim dokazima. Allahova zakonitost jeste da pomogne i učvrsti sve one koji se budu čvrsto pridržavali puta istine kojim su hodili poslanici i koji se budu iskreno u Njegovo ime trudili da istinu pronađu. Uzvišeni je kazao: "Međutim, Istinom suzbijamo laž, Istina je uguši i laži nestane." [El Enbija: 18]. / "Oni ti neće nijedan prigovor uputiti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti." [El Furkan: 33]. Tumačeći ovaj kur'anski ajet: "Zaista je Gospodar vaš Allah Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio", [El Earaf: 54], Ibn Kesir je u svome tefsiru spomenuo nešto jako bitno o ovoj tematici. Naime, on je rekao: "O njima postoji veoma mnogo stavova, a ovo nije mjesto gdje bi se oni mogli detaljno obrazložiti. Mi u tom pogledu prihvatamo stav naših dobrih prethodnika: Malika, Evzaija, Sevrija, Lejsa b. Sa'da, Šafije, Ahmeda, Ishaka b. Rahavejha i ostalih islamskih učenjaka, bilo klasičnih ili savremenih. Taj stav podrazumijeva prihvatanje tih riječi onakvih kakve jesu, bez zalaženja u kakvoću, bez poistovjećivanja i bez lišavanja Allaha od tog božanskog atributa. Ono što zamišljaju oni koji poistovjećuju Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se govori o Allahu, jer, Uzvišenom Allahu ništa od Njegovih stvorenja ne liči: 'Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.' Ispravno je ono što su rekli naši alimi, među kojima je i Buharijin učitelj Nu´ajm b. Hamad El-Huza'i. On je kazao: 'Ko poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, on je kafir, a ko zaniječe ono čime je Allah sam Sebe opisao, također je kafir. Ni u Allahovim, ni u riječima Njegovog Poslanika kojima Ga on opisuje, nema poistovjećivanja. Zato je na pravom putu onaj ko priznaje Uzvišenom Allahu ono što se o Njemu jasno govori u ajetima ivjerodostojnim hadisima, na način koji dolikuje Njegovoj veličini i ko ne pripisuje Uzvišenom Allahu nesavršenost."

Vjerovanje u meleke

Vjerovanje u meleke se može predstaviti sažeto i detaljno. Musliman vjeruje da Allah posjeduje meleke koje je stvorio samo da Mu budu u pokornosti, koje je opisao kao plemenite robove, koji ne govore bez Njegove dozvole i koji izvršavaju svaku Njegovu naredbu. "On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe." [El Enbija: 28]. Meleka ima mnogo vrsta, neki od njih su zaduženi da nose Arš, neki su čuvari Vatre, neki čuvari Dženneta, a neki zapisuju djela ljudi i džina. Kada je riječ o detaljnom vjerovanju u meleke, mi vjerujemo u svakog od onih kojeg su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuli pojedinačno, poput Džibrila, Mikaila, Malika (čuvara Vatre) i Israfila zaduženog za puhanje u Rog koji je spomenut u vjerodostojnom Sunnetu. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu od Aiše, radijellahu anha, koji je zabilježen u Sahihu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Meleki su stvoreni od svjetla, džini su stvoreni od plamene vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je kazano." Bilježi ga Muslim u svom Sahihu.

Vjerovanje u knjige

Vjerovanje u knjige se, također, može predstaviti sažeto i detaljno. Kod vjerovanja u njih u sažetom smislu, obaveza je vjerovati da je Uzvišeni objavio knjige Svojim vjerovjesnicima i poslanicima, da bi pojasnili Uputu i u nju pozivali. Gospodar je rekao: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Mjerilo - pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali." [El Hadid: 25]. / "Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u čemu se oni razilaziše." [El Bekara: 213]. Kada je u pitanju detaljno vjerovanje u knjige, vjerujemo u svaku knjigu pojedinačno koju je Allah imenovao, poput Tevrata, Indžila, Zebura i Kur'ana, te da je Kur'an najbolja knjiga i pečat ostalima, da je nadređen ostalim knjigama i da ih potvrđuje, da je Kur'an knjiga u koju je cijeli ummet obavezan vjerovati, slijediti ju i po njoj suditi, zajedno sa onim što je preneseno u vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah je, naime, poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima i džinima, i objavio mu je Kur'an da po njemu sudi, te ga je učinio lijekom za ono što je u prsima i objašnjenjem za sve, uputom i milošću vjernicima. Uzvišeni je rekao: "A ova je Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena, zato je slijedite i Allaha se bojte, da bi vam milost ukazana bila." [El Enam: 155]. / "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve - kao uputu, i milost, i radosnu vijest za muslimane." [En Nehl: 89]. / "Reci: 'O ljudi, ja sam zaista svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste bili upućeni!" [El E'araf: 158]. Mnogo je ajeta koji potvrđuju prethodno kazano.

Vjerovanje u poslanike

Isto tako, obaveza nam je vjerovati u poslanike, kako u sažetom smislu, tako i u detaljnom. Dakle, vjerujemo da je Allah Uzvišeni poslao Svojim robovima poslanike, da obraduju poslušne i upozore neposlušne, te da ih pozovu u slijeđenje Istine. Onaj ko im se odazove, postići će sreću, a onaj ko odbije poziv, snaći će ga propast i očajanje. Također, vjerujemo da je najbolji od svih poslanika i njihov pečat, naš vjerovjesnik Muhamed ibn Abdullah, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni je rekao: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činite, a šejtana - taguta se klonite!" [En Nehl: 36]. / "Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar." [En Nisa: 165]. / "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat, posljednji vjerovjesnik- a Allah sve dobro zna." [El Ahzab: 40]. Kod detaljnog vjerovanja u poslanike, vjerujemo u svakog od njih pojedinačno koje je Allah imenovao, poput Nuha, Huda, Saliha, Ibrahima i drugih.

Vjerovanje u Sudnji dan

Što se tiče vjerovanja u Sudnji dan:

ono obuhvata vjerovanje u sve ono o čemu su nas obavijestili Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, što će se dešavati nakon smrti, poput kaburskog iskušenja, kazne i nagrade u njemu, zatim svega što će se dešavati na Sudnjem danu, njegovim užasima i tegobama, siratu (most iznad Džehennema), mizanu (vagi za djela), obračunu, nagradi i kazni, knjigama djela koje će se dijeliti ljudima. Neki će ju primiti desnom rukom, neki lijevom, a nekima će se dati iza leđa. U to se ubraja i vjerovanje u Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem vrelo (Havd), vjerovanje u Džennet i Džehennem, viđenje Allaha Uzvišenog i Njegovo obraćanje robovima i sve ostalo što je spomenuto u Kur'anu Časnom i vjerodostojnom sunnetu. Obaveza nam je u sve to vjerovati i potvrđivati onako kako su nam to pojasnili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Vjerovanje u kader (Allahovu odredbu)

Vjerovanje u kader obuhvata četvero:

Prvo: Allah Uzvišeni zna što je bilo i šta će biti, zna stanja Svojih robova, njihovu opskrbu, smrt, njihova djela i sve drugo što se njih tiče, ništa Mu od toga nije skriveno i Njemu pripada veličina i uzvišenost. Uzvišeni je kazao: "Allah sve zna!" [El Bekara: 231]. / "...da biste vi znali da Allah nad svime ima moć i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!" [Et Talak: 12]. Drugo: Allah Uzvišeni je zapisao sve što je odredio. O tome je rekao: "Mi znamo šta će od njih zemlja uništiti, u Nas je Knjiga koja sve čuva." [Kaf: 4]. / "Mi, zaista, mrtve oživljavamo i Mi bilježimo ono što su uradili i tragove koje iza sebe ostave; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali." [Jasin: 12]. / "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebu i na Zemlji?! To je sve u Knjizi, to je, uistinu, Allahu lahko!" [El Hadž: 70]. Treće: Vjerovanje da Allah Svojom voljom sve čini. Bit će samo ono što On želi, a ono što ne želi se neće desiti. O tome Uzvišeni kaže: "Allah, zaista, radi što hoće." [El Hadž: 18]. / "A Njegova naredba, kada nešto hoće, jeste da samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude." [Ja-sin: 82]. / "A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće. Allah je, uistinu, Onaj Koji sve zna i mudar je." [El Insan: 30]. Četvrto: Vjerovanje da je Allah stvorio sve što postoji, nema tvorca osim Njega. On je kazao: "Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim." [Ez Zumer: 62]. / "O ljudi, sjetite se blagodati kojom vas Allah obasipa! Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zemlje opskrbljuje?! Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?!" [Fatir: 3]. Dakle, vjerovanje u Allahovu odredbu sadrži ova četiri temelja prema vjerovanju ehli sunneta, za razliku od novotara koji su zanegirali neke od tih temelja.

Vjerovanje: sastoji se od govora i djela, povećava se pokornošću, a smanjuje nepokornošću.

U sastavni dio vjerovanja u Allaha spada i to da iman ili vjerovanje obuhvata govor i djela, da se povećava pokornošću, a smanjuje nepokornošću, i da nije dozvoljeno proglašavati muslimana nevjernikom zbog nekog grijeha koji je manji od širka i kufra, poput: bluda, krađe, uzimanja kamate, konzumiranja opojnih sredstava, neposlušnosti roditeljima i drugih velikih grijeha, ukoliko ih ne ohalali. O tome je Uzvišeni rekao: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, taj čini potvoru i grijeh veliki." [En Nisa: 48]. Također, preneseno je u vjerodostojnim mutevatir hadisima od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će Allah izvesti iz Vatre onoga ko u srcu bude imao imana koliko je zrno gorušice.

Ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha, prisnost radi Allaha i neprijateljstvo radi Allaha

U vjerovanje u Allaha spada i obaveza ljubavi u ime Allaha i mržnje u Njegovo ime, prisnosti radi Allaha i neprijateljstva radi Njega. Prema tome, vjernik voli vjernike i prisan je sa njima, a mrzi nevjernike i sa njima nije prisan. Prvaci vjernika u ovom ummetu (koje je obaveza zato najviše voliti) su ashabi, radijellahu anhum. Zato ih pripadnici ehlusunneta vel-džemata mnogo vole, i ubjeđeni su da su oni najbolji ljudi poslije vjerovjesnika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je u tom kontekstu rekao: "Najbolja generacija je moja , a potom oni koji će se pojaviti poslije njih, a potom oni poslije njih." Muttefekun alejhi I ubjeđeni su da je najbolji ashab Ebu Bekr Es-Siddik, potom Omer El-Faruk, potom Osman Zun-Nurejn, potom Alija El-Murteda, radijallahu anhum, potom dolaze preostali od desetorice kojim je obećan Džennet, a potom ostali ashabi, radijallahu anhum. Pripadnici sunneta i džemata sudržavaju se od govora o nesuglasicama koje su bile među ashabima i vjeruju da su oni uložili krajnji napor da bi doprli do istine. Onaj među njima koji je bio u pravu, ima dvije nagrade, a onaj ko je pogriješio ima samo jednu. Osim toga, pripadnici ispravnog vjerovanja vole porodicu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, one među njima koji su bili vjernici, a posebno majke vjernika, supruge Allahovog Poslanika, vole ih i poštuju, te mole Allaha da sa bude njima zadovoljan. Usto, oni se odriču puta rafidija koji mrze i vrijeđaju ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu aejhi ve sellem, a pretjeruju u "ljubavi" prema ehli bejtu, uzdižući ih na mjesto koje im Allah nije dao. Također, sljedbenici sunneta se odriču puta sekte nasibija koji vrijeđaju ehli bejt.

Sve spomenuto u ovom sažetku smatra se ispravnim vjerovanjem sa kojim je Allah Uzvišeni poslao Svoga poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem. To predstavlja vjerovanje spašene skupine (ehli sunneta i džemata) za koju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Skupina od mog ummeta će neprestano biti na istini, potpomognuta, neće joj naškoditi onaj ko je napusti, sve dok ne nastupi Allahova naredba."Poslanik je također kazao: "Židovi su se podijelili na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine. Sve će ući u Džehennem osim jedne." Ashabi su upitali: "A koja je to Allahov Poslaniče?" "Oni koji budu slijedili ono na čemu su moji ashabi i ja", odgovori im on.To je, ustvari, vjerovanje kojeg smo obavezni držati se, biti ustrajni na njemu i čuvati se svega onoga što je u koliziji sa njim.

Nešto o onima koji se suprotstavljaju ovoj akidi (vjerovanju) i koji ima drugačije vjerske poglede

Vrste ljudi koji se suprotstavljaju ovom vjerovanju

Mnogo je onih koji su skrenuli sa puta ispravnog vjerovanja i koji imaju drugačije vjerovanje. Među njima su oni koji obožavaju kumire, kipove, meleke, evlije, džinne, drveće, kamenje i tako dalje. Takvi se nisu odazvali pozivu poslanika, već im se prkosno suprotstavljaju, kao što su Kurejšije uradile i drugi Arapi sa našim Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su tražili od kipova da im ispune potrebe, izliječe bolesne, da ih pomognu protiv neprijatelja, prinosili su im kurbane i zavjetovali im se. Kada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na neispravnost toga i naredio da ibadet upućuju samo Allahu Uzvišenom, oni su to odbili i u čuđenju su govorili: "Zar on da bogove svede na Boga jednog?! To je, zaista, nešto veoma čudno!" [Sad: 5]. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije prestajao da ih poziva ka Allahu i upozorava na širk, težeći da im pojasni suštinu svoga poziva sve dok Allah nije uputio neke od njih. Potom su počeli ulaziti u Allahovu vjeru u skupinama sve dok islam nije postao najjača od svih vjera, i to nakon ustrajnog pozivanja i dugotrajne borbe koju su vodili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi, radijallahu anhum i oni koji su ih slijedili u dobru. Potom su se stvari počele mijenjati nagore, zavladalo je neznanje kod velikog broja ljudi, sve dok se neki među njima nisu vratili džahilijetskim (predislamskim) vjerovanjima, pa su počeli pretjerivati po pitanju vjerovjesnika i dobrih ljudi (evlija), tako što su njima upućivali dove, tražili pomoć od njih i činili im druge vrste širka. Oni nisu spoznali značenje riječi da je Allah jedini istinski Bog, nisu shvatili riječi koje su čak bile poznate Arapima nevjernicima iz vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovakvi vidovi širka neprestano su se širili među masama ljudi sve do našeg vremena, a glavni razlog tome su veliko neznanje i udaljenost od vremena poslanstva.

Nejasnoće kod potonjih iste su kao i nejasnoće kod prvih generacija - primjeri nekih nevjerničkih ubjeđenja

Nejasnoća kod potonjih generacija ista je kao i nejasnoća kod onih ranijih, a to je: "Oni su naši zagovornici (šefadžije) kod Allaha, mi im činimo ibadet da bi nas učinili Allahu bliskim." Međutim, Allah je ukazao na neistinitost toga, te je pojasnio da onaj ko obožava nekoga pored Njega, bez obzira o kome se radilo, čini zapravo širk i kufr. Allah Uzvišeni veli: "Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." [Junus: 18]. U odgovoru na njihovu tvrdnju, On je kazao: "Reci: 'Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!" Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju." [Junus: 18]. U ovom ajetu Uzvišeni pojasnio im je da obožavanje nekoga pored Njega, bilo da je riječ o vjerovjesnicima, evlijama i drugima, predstavlja djelo velikog širka, pa makar ga njegovi počinioci nazivali drugim imenom. On, Uzvišeni, je rekao: "A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: "Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." [Ez Zumer: 3]. Odgovarajući na prethodno spomenuto, Uzvišeni je objavio: "Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." [Ez Zumer: 3]. Ovim je Uzvišeni Allah pojasnio da obožavanje nekoga mimo Njega putem dove, strahopoštovanja, nade i drugih vrsts ibadeta, predstavlja nevjerstvo. Na takav način ukazao je na neistinitost tvrdnji da ih njihova božanstva približavaju Njemu. U neispravna nevjernička ubjeđenja koja se suprotstavljaju ispravnom vjerovanju i koja se kose sa poslaničkom misijom, ubraja se i ono što zastupaju ateisti ovoga vremena, sljedbenici ideologije Marksa, Lenjina i drugih pobornika ateističke ideologije. Svejedno je da li govorimo o socijalizmu, komunizmu ili nekoj drugoj sličnoj ideologiji budući da oni kroz svoje postulate promovišu ideju o nepostojanju Boga, te i bitnost samo ovog materijalističkog života. Među njihove glavne temelje ubraja se poricanje onoga svijeta, negiranje Dženneta i Džehennema i negiranje svih vjera. Ko god zaviri u njihove knjige i prouči ideje kojima su oni privrženi, sigurno će uvidjeti da je to vjerovanje protivno svim nebeskim vjerozakonima i da njegove pristalice odvodi u propast i na ovome i na onome svijetu. U neispravna vjerovanja spadaju i kriva ubjeđenja kod batinija (ezoterista) i sufija koji vjeruju u tzv. evlije, za koje smatraju da uz Allaha upravljaju kosmičkim i prirodnim procesima. Njima su dali posebne nazive u zavisnosti od položaja koje uživaju, kao naprimjer: aktab, evtad, egvas i tako dalje koji zapravo predstavljaju njihova lažna božanstva. Ovo je jedna od najgorih vrsta širka u pogledu rububijjeta (vjerovanja da je Allah Tvorac, Gospodar i Upravitelj svega). On je čak gori i opasniji od širka kojeg su činili predislamski Arapi, jer oni nisu činili širk u rububijjetu, nego u ibadetu. Osim toga, širk predislamskih Arapa je bio u blagostanju, dok su u teškoćama iskreno zazivali Allaha i Njemu se obraćali. O tome Uzvišeni kaže: "Kad se u lađe ukrcaju, Allaha mole, iskreno Mu se predajući, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju." [El Ankebut: 65]. A što se tiče Allahovog rububijeta, to su smatrali Njegovim ekskluzivnim pravom. O tome je Uzvišeni kazao: "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?!" [Ez Zuhruf: 87]. / "Upitaj: 'Ko vas opskrbljuje s neba i iz zemlje?', ili: 'Ko vlada sluhom i vidom, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim?' 'Allah', reći će oni. A ti reci: 'Pa zar se sačuvati nećete?!'" [Junus: 31]. Mnogo je ajeta u kojima se o ovome govori.

Ono u čemu su potonji mušrici prevazišli svoje prethodnike

Potonji mušrici prevazišli su svoje prethodnike na dva načina: 1. širk u Allahovom rububijetu, 2. širk u blagostanju i u tegobi. Ovo je poznato svakome ko je provodio vrijeme sa njima, promatrajući ono šta rade kod mezara Husejna, Bedevija i drugih u Egiptu, kod mezara Ajdarosa u Adenu, mezara Hadija u Jemenu, Ibn Arebija u Šamu, mezara Abdul-Kadira Džejlanija u Iraku, kao i kod mezara mnogih drugih poznatih ličnosti gdje se okuplja narod čineći širk. S druge strane, jako je malo onih koji se trude da tim ljudima pojasne tevhid sa kojim je Allah Uzvišeni poslao Svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da ih odvrate od činjenja širka. Neka nam je Allah na pomoći. Allaha Uzvišenog molimo da im vrati razboritost i da poveća broj onih koji pozivaju ka Uputi i Istini, te da nadahne vođe muslimana i ulemu da se bore protiv svih oblika širka i svega što vodi ka njemu, sve dok se to u potpunosti ne iskorijeni. On je Svečujući i Onaj koji je blizu. Od ubjeđenja koja se suprotstavljaju ispravnom vjerovanju u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, spadaju i ubjeđenja mnogih novotara, poput džehmija, mu'tezila i svih drugih koji slijede njihov put u negiranju Allahovih svojstava i vjerovanju da On ne posjeduje savršene osobine. Oni Mu, na taj način, pripisuju svojstva onoga što je nepostojeće, materijalno ili nemoguće; a Uzvišeni Allah je visoko iznad onoga čime Ga opisuju. Tu se ubrajaju i oni koji negiraju neka svojstva, dok druga potvrđuju, poput eš'arija koji su zanegirali neka svojstva tumačeći ajete i hadise na indirektan način, umjesto na direktan, a bili su obavezni da ih potvrde na isti način kao što su potvrdili druga svojstva. Uslijed toga, oni su postupili suprotno tradicionalnim i racionalnim dokazima, te upali zbog toga u otvorene kontradiktornosti. Što se tiče sljedbenika sunneta i džemata, oni su Allahu Uzvišenom potvrdili sva imena i svojstva koja je On Sebi potvrdio i koja Mu je potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako Njemu Uzvišenom dolikuje i priliči, te su zanegirali bilo kakvu mogućnost poređenja Allaha sa stvorenjima, a istovremeno nisu zanegirali ništa od Njegovih svojstava, niti su ih krivo protumačili. Na taj način, oni su prihvatili sve dokaze i sačuvali su se kontradiktornosti kojom su drugi iskušani kao što je već spomenuto. Ovo je put uspjeha i sreće na oba svijeta, a to je Pravi put kojim su hodili dobri prethodnici (selefu salih) ovog ummeta i njegovi imami. Potonje generacije neće popraviti svoje stanje mimo onoga kako su učinile prve generacije, a način popravka jeste u slijeđenju Kur'ana i sunneta, bez suprotstavljanja pravilima koja su u njima spomenuta.

Obaveza upućivanja ibadeta samo Allahu i pojašnjenje uzroka pomoći protiv Allahovih neprijatelja

Najveća i najvažnija obaveza svakom šerijatskom obvezniku jeste da obožava samo svoga Gospodara Uzvišenog, Gospodara nebesa i Zemlje, Gospodara Arša Veličanstvenog koji je rekao u Svojoj Časnoj Knjizi: "Zaista je Gospodar vaš Allah Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći dan prekriva i ona ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj naredbi. Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" [El Earaf: 54]. Na drugom mjestu, Uzvišeni nas obavještava da je stvorio ljude i džine samo da Mu ibadet čine kazavši: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu." [Ez Zarijat: 56]. Suština toga ibadeta zbog kojeg je Allah stvorio ljude i džine, jeste tevhid (izdvajanje Allaha) u svim vrstama ibadeta poput namaza, posta, zekata, hadža, ruku'a, sedžde, tavafa, prinošenja kurbana, zavjetovanja, strahovanja, nade, traženja spasa, pomoći, utočišta i tako dalje. U to se ubraja i pokornost Uzvišenom u svim Njegovim naredbama i zabranama, na što upućuju Kur'an Časni i sunnet Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvišeni naredio je svim ljudima i džinima da Mu čine ibadet, zbog kojeg ih je stvorio, poslao im sve poslanike i objavio sve knjige, kako bi im se taj ibadet pojasnio u detalje, tako da ga samo Njemu upućuju. Uzvišeni je rekao: "O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se uščuvali." [El Bekara: 21]. / "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!", i ne odbij ih od sebe, i obraćaj im se riječima poštovanja punim." [El Isra: 23]. Riječ "kada" (ar. قضى), znači: zapovijeda i oporučuje. Uzvišeni je također rekao: "A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera." [El Bejjine: 5]. Mnogo je još ajeta koji potvrđuju spomenuto. Allah je kazao i: "Ono što vam Poslanik da, to prihvatite, a ono što vam zabrani - ostavite, i bojte se Allaha. Allah, zaista, žestoko kažnjava." [El Hašr: 7]. / "O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Posljednji dan. To je bolje i posljedice su ljepše." [En Nisa: 59]. / "Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko se okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš." [En Nisa: 80]. / "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činite, a šejtana - taguta se klonite!" [En Nehl: 36]. / "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!" [El Enbija: 25]. / "Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji su ajeti usavršeni a potom razjašnjeni, od Mudrog i Onog Koji sve u potpunosti zna, da samo Allahu ibadet činite - ja sam vam od Njega upozoritelj i donositelj radosnih vijesti." [Hud: 1-2]. Ovi savršeni ajeti iz Allahove Knjige, kao i mnogi drugi koji nose isto značenje, ukazuju na obaveznost upućivanja ibadeta samo Allahu Jedinom, te da je to osnova i temelj vjere. Također, oni ukazuju i da je ovo mudrost i svrha stvaranja ljudi i džina, slanja poslanika i objavljivanja knjiga. Stoga je obaveza svim šerijatskim obveznicima da vode brigu o ovoj obavezi, da se poduče onome što je vezano za nju, kao i da se čuvaju svega onoga čime su iskušani mnogi koji se pripisuju islamu poput pretjerivanja po pitanju vjerovjesnika, dobrih ljudi, gradnje nad kaburima, turbeta, uzimanja kabura za mjesta ibadeta i tako dalje. Također, treba da se čuvaju traženja spasa i pomoći od njih, upućivanja dova umrlima, traženja ispunjenja raznih potreba od njih, traženja lijeka, izbavljenja iz nedaća, pomoći nad neprijateljem i ostalih vrsta velikog širka. Vjerodostojno je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ono što se slaže sa spomenutim ajetima. Primjer tome je hadis koji je zabilježen u dva Sahiha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Muazu: "Da li znaš šta je Allahovo pravo kod robova i šta je pravo robova kod Allaha?" Muaz reče: 'Rekoh: Allah i Njegov Poslanik, najbolje znaju.' Tada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allahovo pravo kod robova jeste da Ga obožavaju i da Mu pri tome širka ne čine, a pravo robova kod Allaha jeste da ne kazni onoga ko Mu širk ne čini.'"U Buharijevom Sahihu bilježi se od Ibn Mesuda, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellm, rekao: "Ko umre upućujući dovu nekome drugom mimo Allahu, ući će u Vatru."Muslim je zabilježio u svom Sahihu hadis od Džabira, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko Allaha sretne, a nije Mu širka činio, ući će u Džennet, a ko Ga sretne, a činio Mu je širk, ući će u Vatru."Mnogo je još hadisa koji potvrđuju ovo najvažnije i najznačajnije pitanje u vjeri. Allah je poslao Svoga vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da poziva u tevhid i odvraća od širka, pa je on najpotpunije izvršio to sa čime ga je Allah obavezao, strpljivo podnoseći žestoka uznemiravanja koja su ga snalazila na tom putu. Zajedno s njim strpljivo su sve to podnosili i njegovi ashabi, radijallahu anhum, dostavljajući Allahov poziv, sve dok se nije u potpunosti očistio Arapski poluotok od kipova i lažnih božanstava i sve dok ljudi nisu počeli ulaziti u Allahovu vjeru masovno. Tada su polomljeni kipovi i lažna božanstva koja su bila u Kabi i oko nje, a sa njima su uništena i najveća lažna božanstva: Lat, Uza i Menat. Tako je Allahova riječ nadvladala, a islam je postao dominantan na Arapskome polutoku. Nakon toga, muslimani su svoj poziv i borbu nastavili van granica Arapskog poluostrva, pa je Allah njihovim zalaganjem uputio one kojima je propisana sreća. Preko njih je proširio i rasprostranio Istinu i pravdu u većini naseljenih krajeva sa čime su postali predvodnici Upute i istine, pozivači u pravdu i popravak stanja. U tome su ih potom slijedile generacije nakon njih, imami ove vjere, pozivači ka Uputi i Istini, oni koji su širili Allahovu vjeru pozivajući ljude u tevhid, boreći se na Njegovom putu svojim životima i imecima i ne bojeći se pri tome ničijeg prijekora. Allah ih je zbog toga pomogao i učinio ih dominantnom zajednicom, ispunivši ono što im je obećao rekavši: "O vi koji vjerujete, ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći i korake vaše učvrstiti." [Muhamed: 7]. / "A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu -Allah je, zaista, moćan i silan. I oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih - a Allahu se, na kraju, sve vraća." [El Hadž: 40-41]. Potom su se ljudi počeli mijenjati, međusobno dijeliti i olahko se odnositi prema naredbi vođenja borbe pa su dali prednost uživanjima i slijeđenju strasti. Među njima se pojavilo činjenje ružnih i zabranjenih djela, a sačuvani su samo oni koje je Allah sačuvao. Zbog toga, Allah im je uskratio Svoju pomoć i podršku, te je učinio da neprijatelji njima ovladaju, kao kazna za nevaljala djela koja su činili, a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim. Uzvišeni je kazao: "To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome je blagostanje podario - sve dok se on sam ne promijeni - a Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna." [El Enfal: 53]. Stoga je obaveza svim muslimanskim vladarima i narodima da se vrate Allahu Uzvišenom, da samo Njemu ibadet upućuju kajući Mu se za grijehe koje su prethodno učinili i da pohrle ka izvršavanju svojih obaveza kojim ih je Allah obavezao. Osim toga, muslimanima je obaveza da se udalje od onoga što im je njihov Gospodar zabranio i da se međusobno savjetuju i potpomažu u tome.

Jedna od najvažnijih stvari je i uspostavljanje šerijatskih kazni i suđenje po šerijatu, a zapostavljanje zakona koje su izmislili ljudi, zakona koji se kose sa šerijatom. Također, islamskim učenjacima je obaveza da podučavaju ljude ispravnoj vjeri, da rade na islamskom osvještavanju masa, da se međusobno savjetuju i potpomažu na istini, da budu strpljivi na tom putu, naređuju dobro i odvraćaju od zla, te da u tome ohrabruju vladare. Također je potrebno boriti se protiv destruktivnih načela socijalizma, nacionalizma, nacionalne netrpeljivosti i pristranosti, te i drugih ideologija koje su suprotne šerijatu. Na takav će način Allah popraviti stanje muslimanima, vratiti im ono što su izgubili, povratiti im nekadašnju slavu, pomoći ih nad njihovim neprijateljima, te ih na Zemlji osnažiti. Uzvišeni je u vezi sa tim kazao: "I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, a uistinu Nam je dužnost bila vjernike pomoći." [Er Rum: 47]. / "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno nasljednicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu s kojom je zadovoljan da bude njihova, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti: "Oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni u obožavanju pridruživati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni-oni su baš buntovnici." [ُEn Nur: 55]. / "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i one koji vjeruju u životu dunjalučkom, a i na Dan kad se dignu svjedoci, [Gafir: 51]. na Dan kad zulumćarima pravdanje njihovo od koristi neće biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati." [Gafir: 52].

Molimo Allaha Uzvišenog da popravi vođe muslimana i njihove narode, da im podari razumijevanje vjere, ujedini njihovu riječ u bogobojaznosti, uputi ih sve na Pravi put, podrži istinu i ponizi neistinu, da ih sve uputi na saradnju u dobru i bogobojaznosti, na pomaganje u istini i strpljivosti, a On je u stanju to učiniti. Donosimo salavat i selam na Allahovog roba i poslanika, najboljeg među stvorenjima, našeg vjerovjesnika i predvodnika, Muhammeda ibn Abdullaha, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berakatuhu.